Manastir Gradac

Manastir Gradac

Manastir Gradac

 
Posle obilaska Žiče i Studenice, otišli smo u selo Rudno, na Goliji kako bismo prespavali jer je već bilo kasno pa smo sutradan nastavili do manastira Gradac. Smeštaj smo ranije obezbedili. 
Apartmani-kućice su na jednoj uzvišici (već je Rudno na preko 1000 metara n.v.). Sve je od drveta, čekao nas je prostran apartman, ugrejan vatrom iz peći na drva koja je pravila još lepšu, romantičnu atmosferu iako je već nebo iznad nas, prepuno zvezda koje su svetlele punim sjajem u toj vedroj noći, činilo naše prenoćište bajkovitim. Bez ijednog veštačkog osvetljenja u blizini, lako smo uočili Mlečni put na nebeskom svodu. Noć je bila noć – tamna, gusta a nebo prozirno i čisto kao brz planinski potok. 
Ovde se i zvezde sa neba lako skidaju :) 

Vazdušnom linijom, kako nam je rekla ljubazna domaćica, Kopaonik je udaljen oko 15ak kilometara a do manastira Studenica vodi neasfaltirani put u dužini od nešto manje od 20 kilometara. Nažalost, asfalta nema pa je pristup Studenici/Goliji moguć kolima samo okolnim putem – oko 60 kilometara.

Smestili smo se u udobnu drvenu kućicu i uživali prepričavajući događaje tog dana. Zaspali smo brzo i lako, izmoreni utiscima, putovanjem i opijeni čistim, svežim vazduhom uz zvuke pucketanja vatre. 
Ujutru smo, posle doručka i šetnje po ovoj veoma lepoj i šumovitoj planini na kojoj žive veoma ljubazni ljudi, krenuli ka manastiru Gradac. Mi smo shvatili da je Rudno na planini Goliji, naišli smo na neke informacije da je u pitanju planina Radočelo sa obroncima Golije – nema veze, verovatno se planine nastavljaju jedna na drugu :) 

Ima dosta krivina kada se spuštate iz pravca Rudna ali se brzo stigne do ove svetinje koju je kraljica Jelena (u monaštvu Jelisaveta) podigla sebi kao grobno mesto. Upokojila se u dubokoj starosti ali njene mošti više nisu u ovom manastiru.  
Našim laičkim očima ovaj manastir je veoma ličio na Studenicu, samo manju. Ispred ulaza u crkvu ugledali smo ruševine za koje smo kasnije saznali da su temelji starijeg hrama koji je postojao na tim prostorima. 

Freske koje se danas nalaze u manastiru su, nažalost, dosta oštećene ali sve su iz istog perioda i čak i danas svedoče o lepoti freskoslikarstva, veštih vizantijskih umetnika. Kao što je napisano u brošuri koja govori o ovom manastiru, Sveta Kraljica je prilikom gradnje, okupila vrsne umetnike i stručnjake pa je i ova crkva bila odraz njene ličnosti jer je – „vešto sjedinila kulturu i vrednosti krajeva iz kojih je poticala sa nemanjićkom tradicijom, koju je u Srbiji usvojila i poštovala“.  
Čim se uđe u manastirsko dvorište, sa leve strane, na jednoj steni nalazi se mala crkva Svetog Nikole koja takođe potiče iz 13.og veka, najverovatnije. Pored nje je i konak a sa suprotne strane je prolaz ka jednoj stazici, kojom se spuštate do Gradačke reke i nekoliko manjih vodopada. Ta staza nosi naziv „Staza oca Julijana“ ali nismo, ovoga puta, uspeli da saznamo nešto više o ocu Julijanu. 
Staza je duga nekih 100-200 metara, nizbrdo od manastira i sa natpisa koji nas je dole sačekao shvatili smo da se nalazimo na izletištu Gradačka banja. Žubor vode oduvek nas je privlačio pa smo sa zadovoljstvom upijali toplo jesenje sunce koje se probijalo kroz guste krošnje, blistajući kroz svaku kapljicu bistrih malih vodopada, umivajući i naše lice i naše duše svojom čistotom. Upivši makar malo od duboke duhovnosti i lepote manastira Gradac, krenuli smo dalje svojim putem. 
Više od svega drugog, na nas je najjači utisak ostavila upravo Sveta Jelisaveta, kraljica srpska Jelena Anžujska. Njena neverovatna ličnost oseća se na svakom koraku. 
Danas je opšte poznata činjenica da je kralj Uroš Prvi zasadio raznobojne ružičaste i ljubičaste jorgovane duž celog tadašnjeg puta Kraljevo – Raška, kako bi svoju voljenu ženu – kraljicu Jelenu Anžujsku, podsetio na njenu rodnu zemlju – put poznat kao put ljubavi ili Dolina jorgovana. Ne znamo da li jorgovani i danas cvetaju kraj ovog puta ali znamo da manastir Gradac sa okolinom odiše duhovnošću i lepotom, po uzoru na svoju svetu ktitorku. 
 
Manastir je izgrađen u 13.om veku, ktitori su srpska kraljica Jelena Anžujska i njen muž, kralj Uroš Prvi Nemanjić. Hram je posvećen Blagovestima i pripada Eparhiji žičkoj a više informacija možete pronaći na zvaničnom sajtu ovog manastira: 
 
http://manastirgradac.rs/ 
 
 
Kontakt telefon: 036 57 78 743 

Vreme kada smo mi posetili ovaj manastir: oktobar 2018. g. 
 
Kako smo mi išli do manastira Gradac: 
Auto-putem Beograd – Kragujevac, isključili smo se kod Batočine i nastavili putem ka Kragujevcu a zatim ka Kraljevu, prateći putokaz za manastir Žiču a nakon posete Žiči i Studenici nastavili smo ka planini Goliji i mestu Rudno, gde smo dogovorili večeru, prenoćište i doručak. Bilo je kasno da tada odemo u manastir Gradac pa smo se ujutru, posle ranog doručka, spustili niz šumovitu Goliju i kod putokaza skrenuli desno ka ovom manastiru (udaljenost Rudno – manastir Gradac je oko 14 kilometara). 
 
Okolina – Prelepa Golija! Bogata šumom, vodom i dobrim ljudima, čistim vazduhom, proplancima, planina sa bistrim nebeskim svodom po kome se smenjuju plavetni i zvezdani prekrivači :)


Коментари

Популарни постови са овог блога

Manastir Ilinje, selo Očage

Manastir Kamenac